Kako sam umalo popila prvoaprilsku šalu Glasa Istre

Kronologija/pozadina: (neke davne 1979. u 19.15) večernja porcija crtanih filmova – udoban kauč, fiksirane oči ko dječačkim likovima u animeima, omađijana, vanjski svijet ne postoji, (19.29) u naš dnevni boravak svečano ulazi čuvena točkasta špica Dnevnika, trttt-trttt, trttt-trttt, nnnnn-n n n n n n…), (19.30) roditelji gledaju dnevnik, vanjski svijet ne postoji, to je važno, spuštam se na biljac ispred TV-a, igram se, dosađujem se, odlazim u hodnik, preskačem lastik razvučen kuhinjskim stolcima, napol uha slušam, ne razumijem, ne zanima me, doskakujem tek na dječji glas, ples, glazbu, šum mora ili naziv nekog poznatoga grada, (neke bliže 1989. u 19.15) dnevni boravak je prazan, TV ugašen, (19.30) roditelj(i) gledaju dnevnik, mene nema u stanu… (sedam godina kasnije) obrazujem se, obilazim zbivanja, čitam objave za medije, pišem vijesti…

 (i još plus desetak godina). Čitam vijesti skenirajući ih kritički, komparativno, uz pomoć alata za provjeru činjenica, što preskakanjem sadržaja, istu vijest provjeravam na svim relevantnim portalima u zemlji i inozemstvu. Tražim dodatne izvore koji će poduprijeti pozadinu priče, provjeravam činjenice iznesene u članku, čitam portale koji to čine za nas… Kada gledam, gledam sve dnevnike redom, dodatno se educiram, podučavam studente kritički čitati medijske sadržaje…

Zadatak koji je pred mene postavio Glas Istre: odredi je li tekst na sljedećoj poveznici lažan ili je to istinita vijest. Radi se o članku pod egidom EKSKLUZIVNO i naslovom „KNJIŽEVNO OTKRIĆE SVJETSKE VRIJEDNOSTI: U Puli pronađeni dosad nepoznati manuskripti Jamesa Joycea! Prezentacija pronađenog materijala večeras u Uliksu’ koji je objavljen 1. travnja, a dostupan je na poveznici.

Objektivno:  Opisani događaj nije vijest iako je riječ o tekstu koji je objavljen u elektroničkoj publikaciji Glas Istre, a koja je prijavljena u Upisnik pružatelja medijskih usluga, elektroničkih publikacija i neprofitnih pružatelja medijskih usluga, elektroničkih publikacija i neprofitnih proizvođača audiovizualnog i/ili radijskog programa. Tekst je napisao novinar Glasa Istre Ivor Balen, a Denis Bimbašić i Catherine Martin koji se u njemu spominju su stvarne osobe s funkcijama koje su im u tekstu dodijeljene. Objavljene fotografije tih osoba su autentične i mogu se pronaći jednostavnom internetskom pretragom, za Martin i na službenim stranicama irskog ministarstva. No, unatoč tomu što se u tekstu navodi da su pronađeni materijali autentični, čitatelj samostalno ne može utvrditi jesu li fotografije pronađenog rukopisa stvarne. Podatak da ga je verificirala Nacionalna knjižnica u Dublinu nije popraćen dokazom (fotografijom pisma) ili izjavom mjerodavne osobe. Vlasnik kafića pronađene manuskripte drži u rukama što zasigurno ne bi bilo moguće da je riječ o više od stoljeća starim rukopisima, niti bi se oni samo tako smjeli rasprostrijeti na stol i fotografirati. U slučaju da pronalazak u cijelosti ne bi zadržali u Nacionalnoj knjižnici u Dublinu, upute o rukovanju sa starim rukopisom svakako bi podrazumijevale drugačije čuvanje i postupanje od prikazanoga. Naslov ima elemente senzacionalističke opreme, u tekstu se ponavlja riječ otkriće kojemu se dodaju sljedeći epiteti – nemjerljive vrijednosti, značajno. Informaciji o predstavljanju tekstova u kafiću nedostaje vrijeme predstavljanja kao i uzvanici koji bi sigurno bili prisutni da je riječ o stvarnom događaju, prije svega konzervatori o kojima u tekstu nema ni riječi. Podatak da irska ministrica kulture dolazi u Pulu nije potpun (ne zna se kada, u čijoj organizaciji, u suradnji s kime, tko ju je pozvao i dr.). Činjenica da toga dana nijedna druga elektronička publikacija, tiskani medij, radio ni televizija nije objavila te informacije poziva na preispitivanje njihove istinitosti i vjerodostojnosti…

Subjektivno: Prije nekih desetak godina bila sam dio pulskog i županijskog izaslanstva i predstavnica Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika u Irskoj povodom obilježavanja Bloomsdaya. Dio izaslanstva je, uz danas planetarno poznatoga Stjepana Hausera, istarske kantautorice Elis Lovrić i ostalih činio i pokojni Branislav Bimbašić, dugogodišnji pulski novinar koji je u središtu moga grada otvorio popularni kafić Uliks. Na terasi kafića već godinama s prolaznicima namjernicima, otet zaboravu u bronci, kavu pije James Joyce, taj proslavljeni svjetski književnik.

Konačno rješenje 2. travnja donosi Glas Istre.

Reakcija na konačno rješenje:

Objektivno: naravno, izvrstan metodički materijal, inspiracija za pisanje ovoga teksta.

Subjektivno: šteta, bila bi to dobra priča za sve…

Naravoučenije: potencijal, možda tek fikcijske Wellesove, a možda i realne buduće svjetsko-ratne, namjere mačevanja lika i djela onoga/onih tko/koji i s kakvom tipkaju ostvaruje se tek u odnosu s onima koji se pristaju igrati (svjesno ili nesvjesno), koji ne znaju da je riječ o (moguće opasnoj) igri (brzo na edukaciju!) ili koji pritom odlutaju beskrajnom mrežom osobnih madlena.

 

Tijana Vukić,

Pula, 3. svibnja 2022.

Foto: screenshot Glas Istre

6. svibnja 2022.
Tijana Vukić
Voditeljica Katedre za medije i komunikaciju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Puli