Antivakcerstvo je religija s fanatičnim sljedbenicima

Antivakcerstvo je samo jedan simptom šireg društvenog poremećaja uzrokovanog pandemijom. Ljudi su prestrašeni i pribjegavaju svim mogućim tehnikama u borbi protiv opasnosti, no, kao i u svakoj kriznoj situaciji, uvijek se nametnu vođe koji upotrebom lažnih vijesti i potpunih izmišljotina vladaju masom naivnih ljudi. To sve ne bi samo po sebi bilo ništa novo ni posebno, da ti ljudi nisu izuzetno agresivni i potiče im se kompleks natčovjeka, vrlo nam dobro poznat iz nacističkih vremena. Tu se radi o onom istom mentalitetu rulje koja je spaljivala vještice. Također, koronaskeptici i antivakceri su bazen iz kojeg dolaze novi, sve zarazniji i sve opasniji sojevi Covida 19, produžujući agoniju čovječanstva u nedogled.

Kao copywriteru, dakle piscu koji piše po narudžbi u cilju najčešće prodavanja nekog proizvoda, a katkada i ideje, vrlo su mi poznati mehanizmi nagovaranja, da ne kažem manipulacije, jer je to dio toga posla. Kao piscu fantastike vrlo mi je jasna linija između stvarnosti, izmišljotine i namjerno plasirane laži ili fake news.

U povijesti je poznato da, ukoliko se želi izazvati neki sukob, prvo treba izazvati strah, a onda uplašenim i ″ugroženim″ ljudima dati oružje i usmjeriti ih prema odabranom neprijatelju, bio on stvarna ili izmišljena prijetnja, poput i danas sveprisutnog straha od komunista, koji zapravo više ne postoje, barem ne na ovim prostorima. Također, vrlo je poželjno da se tim u oružje pretvorenim ljudima proda i priča da su u svemu bolji i pametniji od drugih i da znaju nešto što drugi ne znaju, dakle inicirani su u društvo boljih i privilegiranih. Puno je ratova tako krenulo, lažima i manipulacijama.

O koje ja tu govorim? O boljševicima i nacistima, koji su se “branili” konclogorima ili srednjevjekovnim križarima, koji su bili potpuno uvjereni da je u ime Boga svaki pokolj, sakaćenje, palež ili silovanje zapravo ispravno i boguugodno djelo? Ili novoj takvoj sorti, antivakcerima, koji ne shvaćaju da samo ako kihnu, kao asimptomatski širitelji zaraze mogu ubiti nekog starog ili bolesnog?

Naravno, ni onda ni danas zdrav razum nije bio u igri, pa su današnji koronaskeptici / antivakceri skloni ne vjerovati da bolest uopće postoji, “jer je to samo manipulacija farmaceutskih kompanija, usmjerena na dobit”, no s druge strane, vjeruju da je cjepivo protiv te ″nepostojeće″ bolesti uzrok smrti tisuća ljudi. Vjera u istinitost tih lako provjerljivih nebuloza je jača od svakog zdravog razuma, kako je to već i inače sa svim oblicima vjere, jer vjera ne traži dokaze, nego slijepo vjerovanje (što ti um ne dokuči to te tvrda vjera uči). Antivakceri ne propituju svoje izvore, čak su i vrlo neprijateljski nastrojeni prema svakom pokušaju znanstvene analize, jer im rezultati ne idu u prilog, a što im ne ide u prilog automatski ne može biti istina i potiče od neprijatelja, tako da će radije vjerovati u nepostojanje evolucije, ravnu Zemlju i ljude guštere, nego u činjenicu da cjepivo spašava, a ne ugrožava ljudske živote.

Osobno sam u toj neočekivanoj bitki izgubio kao prijatelje par ljudi za koje bih prije stavio ruku u vatru da su prepametni da bi podlegli mentalitetu rulje koja pali vještice. Ta se davna bijesna rulja bojala vještica i mrzila ih na isti način kao što se njima slični ljudi danas boje cjepiva. Dakle, ti moji bivši dragi ljudi su osporavali opasnost pandemije, jer ″zapravo mali broj umre″ i “to je samo prehladica”, no kao ključni argument protiv cjepiva su uzimali primjer gdje su od komplikacija cijepljenja smrtno nastradale tisuće ljudi ljudi što je čista laž, fake news koju ne bi ni pas s maslom pojeo. S takvim ljudima se teško može porazgovarati jer automatski kreće i to njihovo agresivno i neprijateljsko sumnjanje u znanost. Kada ih pitam: ″Otkuda ti samo drskost da sumnjaš u saznanja do kojih su došli ljudi s doktoratima i specijalizacijama iz područja čija imena ne znaš ni pravilno izgovoriti, a kamo li kompetentno o tome govoriti?″, počinje svađa. Jer svađa je, kao što nam je svima poznato, jedini izlaz kada više nema argumenata. Probali smo svi kako to ide.

Prvo, ja ne vjerujem slijepo ni u što, meni je znanstveni princip provjeravanja činjenica jedini put prema istini. Drugo i najbitnije: antivakceri su ljudi bez trunke empatije, dakle tu možemo govoriti o nekom kolektivnom sociopatskom poremećaju, temeljenom na nedostatku suosjećanja prema starijima, bolesnima, slabijima i, sukladno tomu, tipičnoj sociopatsko-narcističkoj sebičnosti (neće mene neka stara bolesna baba spriječiti da se ja nađem s društvom pa da idemo tulumariti).

Takvih ljudi ima podosta i nadam se da će struka jednom, kada prođe vrijeme epidemije, pažljivije proučiti taj civilizacijski poremećaj. Ja se protiv toga borim tako da mičem takve ljude iz svoje okolice, kao i sa svog Facea ili Whatsappa. I ne mogu si pomoći, i dalje me čudi da postoji tako mnogoljudan pokret koji objedinjuje religijske fanatike, lijeve anarhiste, fašiste i hipije. To nitko ne bi očekivao. Ja definitivno nisam.

Foto: Pixabay

26. srpnja 2021.
Vanja Spirin
Vanja Spirin je književnik, copywriter i glazbeni producent. Napisao je osam knjiga različitih podžanrova fantastike, a njegova knjiga "Hrvatski mitovi i legende" je odabrana lektira u osnovnoj školi. Osim pisanja, bavi se glazbom i raznim vidovima glazbene produkcije. www.pisac-vanjaspirin.hr