NLO iznad Zagreba

Lažne su vijesti  preplavile našu stvarnost i suočavaju nas s posve novim i drugačijim razumijevanjem javnosti i masovnog komuniciranja. Zabrinuta javnost pokušava naći protulijek suvremenoj komunikacijskoj pošasti. Pri tom zaboravljamo notornu činjenicu:lažne vijesti’ oduvijek su postojale i, baš kao i danas, bile udar na pošteno, istinito, točno, nepristrano i uravnoteženo informiranje.

Moj prvi susret s ‘lažnom vijesti’ zbio se krajem šezdesetih godina, u studentskim danima, kada sam bio ponosan član Astronomskog društva i večeri provodio na zagrebačkoj Zvjezdarnici, gdje smo, mi mladi astronomi, uz zvijezde proučavali i društvena zbivanja, koja su me, iskreno rečeno, čak i više zanimala.

Zvjezdarnica je imala foto laboratorij, posve opremljen za tadašnje vrijeme, u kojem smo mogli razvijati fotografije zvijezda i planeta. Jedne maglovite, zimske noći, dva nestašna člana su se malo zaigrala i – “snimila“ nepoznati leteći objekt, NLO ili UFO kako se to zvalo. Bilo je vrijeme kada su priče o vanzemaljcima preplavile medije i izazivale veliku pažnju. Momci su bili maštoviti za tadašnje vrijeme. Danas bi se djeca od deset godina valjala od smijeha da vide kako su oni “snimili“ NLO nad Zagrebom. Magla je dala mistično svijetlo gradskoj rasvjeti u Opatičkoj ulici. Nešto polukružno, difuzno. Tada su uzeli škare, isjekli “NLO“ i prilijepili ga na sliku zimskog neba. Opet su sve snimili, razvili i – eto vanzemaljskog broda nad Zagrebom. Sve bi to bila šala mladih ljudi, dok se netko nije sjetio pozvati redakciju Večernjeg lista  koja je odmah objavila ekskluzivu, a drugo jutro smo doživjeli posjetu novinara, tada uglednog Gerharda Ledića, Lutajećeg reportera još uglednijeg  tjednika Vjesnik u srijedu.

Vijest je izazvala pravu senzaciju i Zagreb se našao na karti mjesta u kojima je zapažen NLO. Značaj mu je dala činjenica da su opažači bili astronomi zagrebačke zvjezdarnice! Dakako, nitko nije spominjao da su to mladi amateri. Senzacionalizam ni tada nije tražio istinu, a ni točnost. Za većinu članova Astronomskog društva bilo je to neetično i pobunili su se, ali lavinu nisu više uspjeli zaustaviti.

Prošla su desetljeća i posve slučajno sam u nekoj knjizi o NLO naišao na podatak da je većina njih plod mašte, ali da se neki ubrajaju u potkrijepljena opažanja, jer su plod rada uglednih institucija, pa tako među ostalima spominju i NLO kojeg je registrirala Zagrebačka zvjezdarnica! Mladalačka šala pretvorila se u znanstvenu činjenicu, koju su citirali drugi znanstvenici kao sekundarni izvor o tome da NLO ipak postoji!

Ostao sam zgrožen time kako funkcionira sustav masovnog komuniciranja, ali kako i znanstvena zajednica olako preuzima neprovjerene podatke samo zbog neprovjeravanja izvora. Sve je to bilo prije fake news pošasti, pa sam se kiselo smijuckao kada sam se suočio s tom pojavom u svjetskim medijima. No, ne lezi vraže. Vrijeme je prolazilo, ali tema NLO je uvijek bila senzacionalna, pa je dnevni list 24 sata objavio tekst pod naslovom „NLO iznad Zagreba. Stari, da li ti to vidiš“. Autor opisuje zabilježene slučajeve pojave NLO  i, naravno, i onaj kojeg su “opazili“ mladi astronomi. Opis počinje karakteristično:

„Uzmimo samo za primjer članak Večernjeg lista objavljen 25. studenog 1967. godine pod naslovom “Tri ‘leteća’ tanjura nad Zagrebom?” gdje su mladi astronomi ispričali svoje iskustvo viđenja neobjašnjenih pojava.“ Ostao sam zgrožen čitajući nakon toliko desetljeća istu ‘lažnu vijest’, koja je sada već poprimila obilježje istinite informacije.

„Bilo je oko 20:45 sati. Stajao sam na prozoru i odjednom gotovo da nisam vjerovao svojim očima. Jugoistočno ispod zvijezde Aldebaran, u zviježđu Bika, ugledao sam tri svjetleća tijela, sjajne blještave točke koje su se presijavale u plavkastim tonovima. Učinilo mi se da su dva tijela bila nepomična, a treće udaljeno od njih, u pokretu. Odmah sam potrčao do foto-laboratorija i pozvao kolegu da uzme kameru i ovu pojavu snimi. Jedva sam ga uvjerio da se ne šalim”, ispričao je tom prilikom Z. F. (objavljeno je puno ime, ali ga brišem. op. s.), učenik četvrtog razreda trešnjevačke gimnazije.“

Naravoučenje, ako ga ima, je da vijest nije vijest ako nije istinita, što se danas jednostavno zanemaruje, jer u infotainmentu vlada pravilo da vijest nije vijest ako nije zabavna, a što je zabavnije od senzacije.

Sljedeća gorka pouka je kako jednom plasirana lažna vijest prije ili kasnije može prerasti u pravu vijest, kojoj s vjeruje i na temelju koje se mogu donositi dalekosežni zaključci, koje nikada ne bi stekla pravo javnosti u svom izvornom, prepoznatljivom fake news obliku.

I, još jedna pouka: tko zna koliko je ‘lažnih vijesti’ dobilo obilježje nepatvorene istine? Zastrašujuće, zar ne? Stoga sam danas uvjereniji nego ikada da je ‘lažna vijest’ veliko zlo protiv kojeg se mora boriti svim sredstvima i to baš svatko. Svako koketiranje s ‘lažnim vijestima’ je nešto vrlo loše za društvo i može nanijeti nesagledive negativne posljedice.

U to samo treba uvjeriti milijune lakovjernih koji između lažne i istinite vijesti nepogrešivo biraju lažnu!

foto: Pixabay

10. listopada 2020.
Stjepan Malović
Stjepan Malović je doktor informacijskih i komunikacijskih znanosti i umirovljeni redovni profesor u trajnom zvanju Sveučilišta u Zadru. Dugogodišnji je novinar koji se danas posvećuje znanstvenoj analizi medija i edukaciji novinara. Do sada je bio autor, koautor i urednik više od 15 knjiga na temu medija, a objavio je i dvadesetak znanstvenih i stručnih radova o medijima.