Još kao dijete gutao sam tiskani sadržaj. Osim dječjih izdanja, posebno drage novine bile su mi Vikend tjedna tiskovina laganog sadržaja za cijelu obitelj. Bio je prepun priča, a ja sam u njih posve vjerovao. Bio sam dijete. Novine su za mene bile lijep prozor u svijet, praktične jer sam ih mogao nositi sa sobom. Televizor je također bio zabavan, ali crno-bijel i ne baš prenosiv. Stvari koje sam čitao bile su mi sve redom istinite – jer u novinama ne pišu laži. Novine prenose istinite priče iz cijelog svijeta i tako educiraju čitatelje. Kao i televizija.
Djed bi, doduše, gotovo redovito večernji dnevnik ispratio riječima: „Sve lažu!”, o psovanju jadnog spikera da i ne pričam. Bio sam dijete i nisam znao zašto moj čudni djed ima tako negativne stavove. Sve je bilo istina, pa i ono što bi djed okarakterizirao kao laž, jer je svijet tako posložen da novinari pišu istinu, a novine ne lažu.
Onda sam počeo odrastati. Prva pukotina u besprijekornoj slici svijeta došla je u već spomenutom Vikendu: malo stariji, malo pametniji, uočio sam kako te novine svake godine barem jednom objave vijest o kineskim ili ruskim znanstvenicima koji su otkrili lijek za rak. A ljudi i dalje umiru. Kako to?! Ispitivao sam starije, jedni su govorili da novine lažu, drugi da ne smiju dati lijek čovječanstvu zbog nekog razloga koji bi obično bio vezan uz hladni rat, treći nisu znali što bi rekli. U tom sam procesu nekako prelomio u sebi ideju da novine pišu uvijek i samo istinu.
Informacijska kakofonija
Danas, mnogo godina kasnije, s puno više životnog iskustva stečenog s obje strane fenomena “javni medij”, sarkastične komentare ne mogu uputiti malom, nevinom sebi: ta, bio sam dijete. No, vidim kako se ništa zapravo nije promijenilo u ljudskoj naivnosti. Moderna komunikacijska sučelja, prije svega ona što bez Interneta ne bi postojala, učinila su veliku promjenu u načinu razmišljanja ljudi. Novine i televizija više nisu jedini izvor informacija. Informacija više ne ovisi o tome kako će je sažvakati i formulirati vrlo konkretno formirane grupe ljudi: nekadašnji posao novinara/urednika/kamermana/tehničara danas može raditi svatko.
Drugim riječima, kao malog mogao me je lagati Vikend, kao velikog može me lagati praktično svatko tko to želi. Informacijska kakofonija proizvela je ozračje u kojem se valjane informacije isprepliću s poluistinama ili čistim lažima, plasirane u ogromnim količinama putem nevjerojatno jeftinog medija, za produkciju kojih je potrebno uložiti nevjerojatno malo novca.
Apsolutno podržavam nastalu slobodu, pravo svakoga da komunicira slobodno i neograničeno; no, nuspojava je gomila digitalnog smeća, enormni šum na liniji koji potragu za pravom informacijom čini teškom. Tu je i jedan značajno pogubniji novitet: postalo je neizmjeno lako hraniti vlastite zablude. Kako sam rekao, ništa se nije promijenilo u ljudskoj naivnosti. Nekad nije bilo tako, jer se nekad ipak barem malo pazilo na obraz. Danas, na Internetu, za praktički svaku stvar možete pronaći teoriju zavjere koja govori kako stvari nisu takve kakvima se čini, već je u igri detaljno isplanirana akcija nekih zlih sila. Otud velika popularnost modernih pokreta protiv cijepljenja, protiv epidemioloških mjera, protiv politike ove ili one…
Hajde, protiv politike još i nekako, ali količina zavjeraštva okupljena oko fundamentalno znanstvenih stvari poput cijepljenja, gdje se poput zagovaratelja ravne Zemlje (također grupe koja je prije pojave modernog, demokratiziranog komunikacijskog kanala Interneta bila posve marginalizirana) razvijaju različite teorije i dokazi kako su oni u pravu a ostatak svijeta nije… to demonstrira demona kojeg smo u svijet pustili kad smo napravili jedan od najvećih blagoslova čovječanstva – globalnu, neograničenu i svima dostupnu komunikacijsku mrežu, gdje svatko može izreći svoje mišljenje, i taj ga čas tisuće i tisuće mogu čuti.
Edukacija je dobar lijek
Neke, srećom malobrojne države, demona drže pod kontrolom centraliziranim, strogim nadzorom svog djelića Interneta. Mnogo više njih ima zdraviji stav kako kontrola i cenzura nisu dobar odgovor na problem. Edukacija je dobar lijek za ovu boljeticu: poput one o poklanjanju ribe ili učenju čovjeka da peca, obrazovanje pojedinca najbolje će ga cijepiti od lažnih vijesti.
Tako mi je palo na um napisati priručnik, jednostavnu knjigu koja pojašnjava čitatelju što je to lažna vijest, kako nastaje, kako se širi modernim sredstvima komunikacije, kako je prepoznati i potom odbaciti. Domaća literatura, nažalost, nije bogata knjigama tog tipa, posebice ne materijalom koji se obraća građanima na jednostavan i fokusiran način. Mislim da je to nešto što bi u modernom premreženom svijetu zatrpanom lošim informacijama i dezinformacijama moglo pomoći pojedincu da barem malo vrati kontrolu u svoje ruke, osnaži ga i pouči kako o informacijama promišljati na kritički način, kako ih provjeravati i ispitivati njihovu točnost i istinitost, kako ne podleći pasivnom upijanju informacija neprovjerene kvalitete.
Priručnik je besplatan i nalazi se ovdje: https://dznap.hr/prirucnik-za-provjeru-informacija-iz-medija-2/
Kad bih htio prenijeti srž priručnika, u kakvom „nauči me u trideset sekundi” obliku objašnjavanja, ovako bi to izgledalo: (u pozadini svira Baz Luhrmann: „Everybody’s free”)
„Svaku je informaciju potrebno provjeriti i uvjeriti se iz barem dva neovisna izvora da se podaci podudaraju u bitnim stvarima. Osobne predrasude veliki su neprijatelj mislioca, one oblikuju naš način razmišljanja i moramo se svjesno i aktivno boriti protiv njih; jedna od najjačih predrasuda je želja za potvrđivanjem vlastitih stavova (confirmation bias), čudo jedno koliko nas to može navesti na pogrešan zaključak. Valja, stoga, itekako provjeriti i one informacije koje nam se svide jer potvrđuju neke naše već usvojene stavove. Matematika i statistika su teške i neintuitivne, vrlo je lako pogriješiti u brojevima. Grafovi i infografike mogu poslužiti da se sakriju neke istine. Google is your friend: „Search Google for Image” (desni gumb na sliku) i „Cached” (mali trokutić pored URL-a u rezultatima pretraživanja) prve su stvari koje trebate koristiti. Wayback Machine https://web.archive.org/ otkriva stvari koje bi ljudi voljeli vidjeti zaboravljene. InVID https://www.invid-project.eu/tools-and-services/invid-verification-plugin/ je ekstenzija za browser koja, uz oprezno korištenje, može otkriti i vrlo dobro rađene lažne slike i video uratke. Ne koristite YouTube kao sredstvo informiranja. Čuvajte se prodavača magle na društvenim mrežama, posebice ako vam žele uvaliti neki proizvod. Ako je ikako moguće, izbjegavajte automatski i bez razmišljanja prosljeđivati vijesti koje se čine alarmantnim ili u vama pobuđuju jake emocije.”
Eto, nije baš u trideset sekundi, skoro cijela minuta.
foto: Pixabay
