“Lažnim vijestima” ne možemo odoljeti, a šteta može biti nemjerljiva. Nije naslov ovog teksta nasumičan. Referiram se u njemu na jedan od prvih slučajeva širenja “lažne vijesti” koji mi je zapeo za oko jer sam danima pratila kako se rađa na društvenim mrežama, dijeli, a potom dobiva na vjerodostojnosti u jer su je prenijeli mediji. Među njima je jedan od najposjećenijih news portala u Hrvatskoj.

Bilo je to 2014. godine, u vrijeme kad je vladalo potpuno ludilo korištenja društvenih mreža, u vrijeme kad još nismo razmišljali o digitalnoj detoksikaciji, nego o što većoj uporabi ovih uzbudljivih digitalnih alata. Ako ih promatram u kontekstu medija, društvene su mreže u to doba obećavale veću demokratičnost u širenju informacija, ali smo zaboravili da to ujedno znači i širenje dezinformacija. A one, pokazalo se kasnije, putuju daleko brže od ovih prvih.

Ljudi vole jedne druge informirati i biti informirani, stoga je jedno vrijeme na društvenim mrežama, najviše Facebooku, vladalo ludilo oko dijeljenja statusa koji su time postajali lančani, nalik lančanoj pošti. Tako sam te godine pratila kako ljudi iz cijele naše regije, većinom roditelji, panično dijele informacije o razarajućoj drogi, ružičaste boje i mirisa jagode, kreiranoj, očito, da privuče djecu.

Citiraju se stručnjaci

Tekst je, ovisno o državi iz koje je dolazio, glasio otprilike ovako:

Dragi roditelji, molim vas, podijelite ovaj status! Pojavila se nova droga koju dileri dijele po školama, doduše najviše u Njemačkoj, ali jako brzo doći će i do nas. Zove se jagoda kvik ili jagoda met. Miriše na jagode, a izgleda kao gumeni žele bombon. Dostupna je i u drugim okusima, poput čokolade. Upozorite svoju djecu da je nikada od nikoga ne uzimaju. Ta droga je kristal met s okusom jagode i može ih ubiti. To je definitivno jedan od najružnijih i najkraćih puteva do smrti.

Iako se spominje Njemačka, informacija se putem Facebooka, koliko sam uspjela primijetiti, širila iz Srbije prema Bosni i Hercegovini, da bi došla u Hrvatsku, a vrlo brzo za društvenim mrežama informaciju su počeli širiti i mediji. Iako su neki u međuvremenu uklonili tekstove, na portalu Nove TV još uvijek stoji priča o tome, bez da je uklonjena ili označena lažnom. Štoviše, citiraju se stručnjaci koji “upozoravaju” kako je droga “daleko opasnija od kokaina i heroina jer djeluje pogubno na mozak kao i centralni živčani sustav. Korisnici ove droge vidljivo iz dana u dan “propadaju”, dobivaju plikove po cijelom tijelu, a velik broj na kraju oboli i od HIV-a.” Oboli od HIV-a. Da, to je napisao ili prepisao – novinar.

I to je ono što je najstrašnije u cijeloj priči. U toj utrci za klikom, za što većom vijesti, novinari su se nakon pojave društvenih mreža pokazali jednako digitalno i informativno nepismenima kao svi ostali, iako bi trebalo biti suprotno. Jer tko će kriviti zabrinutog roditelja koji je dobronamjerno želio proširiti informaciju o opasnosti, čak možda i pomalo svjestan da to ne mora biti istina, ali za svaki slučaj – nek’ se nađe? Novinari si to ne mogu i ne smiju dopustiti.

Osobno mi je bilo potrebno nekoliko sekundi pretraživanja da pronađem što stoji iza ove priče – riječ je o internetskoj prijevari koja kruži godinama, prvo putem e-maila, a potom putem društvenih mreža, a američki Drug Enforcement Administration ju je još 2008. razotkrio kao lažnom.

Neodoljiva privlačnost 

No, to je ne sprječava da “oživi” svakih nekoliko godina i plaši neke nove roditelje da će njihovi (neki novi) klinci postati žrtve te primamljive droge. Ranjivost ljudske prirode zbog koje nam je dijeljenje “lažnih vijesti” toliko neodoljivo poprilično se razotkrila posljednjih godina, što su mnogi iskoristili ne bi li manipulirali informacijama. A digitalni alati, tehnološke platforme, uvelike su preuzele ulogu megafona da se te dezinformacije što više prošire.

Lažne su vijesti u samo nekoliko godina postale dio naše svakodnevice, ali u posljednje su vrijeme tehnološke platforme postale meta kritika zbog toga što su to omogućile. Hoće li mediji moći ponovno zauzeti svoju ulogu vjerodostojnog informatora? Odgovor na to pitanje nije jednostavan, a o teškim temama teško je razmišljati u doba kada nam pažnju odvlači svaka notifikacija na pametnom telefonu, svaki novi uzbudljiv status osobe koje pratimo na društvenim mrežama, svaki novi video, poruka, tag, lajk…

Možda ona priča o drogi kojoj je teško odoljeti, ako je shvatimo kao metaforu, i nije daleko od istine?

foto: Pixabay