Nakladnička kuća Znanje nedavno je objavila vrlo interesantnu i duhovitu knjigu „Istina – Kratka povijest totalnih kxnjaža“ Toma Phillipsa, dugogodišnjeg urednika u Full Factu, jednoj od najpoznatijih britanskih organizacija za provjeru istinitosti objavljenih informacija.
Jedan od temeljnih problema koje Phillips razmatra u prvom poglavlju svoje knjige je pitanje koje većini od nas izgleda samorazumljivo i nepotrebno: Što je istina? A valjda znamo što je točno, a što netočno, smatra prosječni čitatelj. No, tim problemom bavilo se stotine istraživača i složili su se samo u jednom – ograničen je broj slučajeva kada smo sigurni da smo u pravu, ali je beskonačan broj načina da budemo u krivu!
Lažne vijesti su djelomično rezultat naše neutažive želje za nečim novim, piše Phillips. Stoga je lakše razumjeti zbog čega se sve češće suočavamo s besmislicama. Iza toga stoje naravno (ali ne i jedino) financijski interesi, kako onih koji takve dezinformacije proizvode, tako i onih koji ih šire po svijetu, od izuma tiska pa do društvenih mreža. Posebno su „aktivna“ dva područja života i rada: trgovina i medicina.
Doista je nevjerojatna naivnost tisuća žrtava lažnih informacija koje su tijekom povijesti povjerovale raznim prevarantima, bez obzira da li je bila riječ o zemlji, građevini, tituli, golemom nasljedstvu ili poslu. Uvijek je postojao dovoljan broj onih koji ne slušaju i ne vide ono što ostatku svijeta izgleda savršeno jasno, pa su spremni otputovati u nepoznato (i tamo biti ostavljeni na milost i nemilost lokalnim stanovnicima koji nemaju pojma o tome da je netko prodao njihovu zemlju) ili potrošiti svu mukom stečenu ušteđevinu da bi postali „netko“ iako već nakon par mjeseci (ili još prije nakon nestanka one osobe koja je obećala čuda) počinju shvaćati kako su bili naivni. I tako dalje.
Doba istine nikad ni nije postojalo zaključuje Phillips, a svijet je naizgled tek povijest pogrešaka ljudskog roda. Nakon što pročitamo ovu knjigu možda ćemo se i sami u to uvjeriti. Ili?
CITATI IZ KNJIGE
-
Prema Washington Postu u svom prvom mandatu predsjednik Trump je u prosjeku iznosio deset neistina („lažnih ili varljivih tvrdnji“) svakoga dana svog mandata, a rekord je postavio 7. rujna 2018. kada je iznio 125 lažnih tvrdnji u svega 120 minuta (tj. više od jedne neistine svake minute…). (4)
-
Kada smo se tijekom povijesti susretali s izborom između istinite i dobre priče, obično bismo odabrali dobru priču. (46)
-
U naše je vrijeme gotovo nemoguće pobjeći od izraza „lažne vijesti“, a njegovo se značenje nažalost ubrzano promijenilo od „potpuno izmišljene vijesti koja glumi istinu kako bi se privukli čitatelji“ (značenje do 2016. godine); u „tekst o političaru koji se tom političaru ne sviđa“ (od 2017. godine). (79)
-
Lažiranje se opisuje kao „dodavanje na temelju zdravog razuma i kontrolirane mašte, nevažnih pojedinosti koje se ne slažu nužno s činjenicama, premda su u skladu s onim za što novinar smatra da najvjerojatnije predstavlja istinu“, (80)
-
Kao što kaže stara izreka, novinarstvo je prva verzija povijesti. Jedini je problem to što, nažalost prečesto, prođe cijela vječnost prije nego što netko napiše drugu verziju, ako se to uopće i dogodi. (92)
-
Ne mogu se sjetiti nijednog primjera da se u ono što se dogodilo kasnije općenito i vjerovalo. Ponekad bi se uspio probiti dio istine, ali nikada cijela istina. A i ono što se uspjelo probiti rijetko je bilo ispravno shvaćeno.(95)
-
Ako postoji nešto što svi znaju o političarima, to je da lažu. Lažu o važnim stvarima, lažu o nevažnim stvarima i lažu o sve između te dvije krajnosti.(161)
-
Uvijek postoji netko tko želi čuti utješnu ili iritirajuću obmanu: da ulazimo u novo zlatno doba, ili da je netko drugi kriv za naše probleme, ili da svijet nije složen i siv, nego jednostavan i crno-bijel.(163)
-
Možda je povijest pogrešaka čovječanstva, kad se sve uzme u obzir, dragocjenija i zanimljivija od povijesti njegovih otkrića… Istina je jednoobrazna i uska; neprestano postoji, a susret s njom ne zahtijeva toliko aktivne energije koliko pasivne spremnosti duše da je primi. No pogreška je beskonačno šarolika; ona nema stvarnost, nego je čista i jednostavna kreacija uma koji ju je izmislio.(234)