Nakladnička kuća Leykam International lani je objavila zbirku eseja Borisa Becka Jednorog u virtualnoj šumi posvećenu razumijevanju digitalnih medija, posebno problema „lažnih vijesti“ i krizi novinarstva u nas i u svijetu.
Boris Beck, zbirka eseja “Jednorog u virtualnoj šumi”
Objašnjavajući proces koji je doveo do toga da laž sve češće postaje važnija od istine, Beck među ostalim iscrpno nabraja sve moguće oblike iskrivljavanja stvarnosti. Naglašava „laži, poluistine, spinove, manipulacije, ideologije, propagandu, tendencioznost, prešućivanje, ogovaranje, klevetanje, huškanje, probne balone, vrijeđanja, psovanja, neukost, nelogičnost, montaže, falsificiranje, cenzuru, ulizivanje, netočnosti, demagogiju, frazetine, parole, neprovjeravanje, slogane, marketing, glasnogovorništvo, zluradost, kampanje, sofizme i najobičniju glupost“ pokazujući na taj način svu širinu i rasprostranjenost fenomena kojem smo svjedoci posljednjih desetak godina, iako je postojao i ranije.
Beck često koristi zanimljive i nerijetko duhovite usporedbe: prikazujući razvoj metoda i tehnika provjere točnosti (izrečenih/objavljenih) informacija zamišlja i kako bi se takvi pametni sustavi mogli koristiti ‘na domaćem terenu’. „Zamislite zabave: gledate Sabor, zastupnici trkeljaju, a u kutu ekrana svaki čas se pali crvena lampica i signalizira Laž! Laž! Laž!“…
Utjecaj „lažnih vijesti“ na živote ljudi bit će sve veći u budućnosti, posebno kod onih generacija koje su iskustvo o onome što ih okružuje, o ljudima i događajima, o povijesti i budućnosti stjecali iz izvora čiju su pouzdanost rijetko ili nikako provjeravali.
Niz istraživanja provedenih u zemljama Europske Unije, a u posljednje vrijeme i u Hrvatskoj, ukazuje na zabrinjavajuće nizak stupanj medijske i digitalne pismenosti građana. Upitno je i razumijevanje brojnih informacija kojima smo neprestano izloženi, a tu prednjače društvene mreže koje su postale dominantno ‘vrelo znanja’ za ogroman broj korisnika.
Problem je naravno i u obrazovnom sustavu. Većina škola i dalje slijedi logiku 19. stoljeća kada su postojala ugledna zvanja i poštena zanimanja. Stoga je tada i imalo smisla, piše Beck, podučavati djecu o kontinentima, kukcima ili antičkoj književnosti. Danas je većini djece upitno učiti zemljopis kada imaju Google Maps, a Google ionako pitaju za sve ono što ne znaju, nisu zapamtili ili nisu niti smatrali da im je to potrebno znati.
S obzirom na to da živimo u svijetu u kojem „ljudi više nisu isplativi“, zaključuje Beck, sve manje je isplativa i stvarnost. Živi bili pa vidjeli, iako smo – htjeli to ili ne priznati – takvu stvarnost već pomalo i dočekali.
Boris Beck je pisac, novinar i publicist, docent na Studiju novinarstva Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
Priredio: Nenad Prelog
Foto: Leyykam International