Åsa Wikforss, “Alternativne činjenice, O znanju i njegovim neprijateljima”, Oceanmore, Zagreb, 2021.

5. svibnja 2022.

Autorica neka načela zaključivanja tumači primjerima iz razdoblja Platona i Aristotela, a naglašava i važnost znanja za (održanje) demokracije. Pred našim očima se vodi borba za stvarnost kaže na 7. stranici, ali sve je popularnija verzija zaključivanja na Trumpov način: „Nećemo se pitati je li neka izjava istinita ili lažna, nego zašto je izrečena i koji je učinak postigla kad su ljudi povjerovali da je istinita“ (str. 56.).

Otpor prema znanju sve je rašireniji, a laž postaje uobičajen način komunikacije. No „lažac pokušava sakriti da ne vjeruje u ono što tvrdi, a folirant pokušava sakriti da mu se fućka za istinu“ (str. 111.).

Ne postoje nikakve alternativne činjenice jer činjenice su ono kakav je svijet, a svijet postoji samo na jedan način. Postoje alternativni opisi iste činjenice (str. 71.); a nikako sve istine ne mogu ovisiti o perspektivi pojedinca (str. 48.). No na primjer „sve počne tako da Trump nešto izjavi, mediji to objave, a stručnjaci odbace kao neistinito. Zatim Trump napadne medije kao nepoštene i tweeta o tome kako mnogi ljudi misle da je on u pravu. Mediji počnu opisivati njegovu tvrdnju kao kontroverznu, istraživanja pokazuju da mnogi vjeruju Trumpu i sve završi na tome da se Trumpova izjava opisuje kao nešto što reflektira političku polarizaciju, a ne kao laž“ (str. 110.).

Treba razlikovati korelaciju i kauzalitet; to što postoji korelacija između velikog konzumiranja sladoleda i nesreća utapanjem ne znači da jedenje sladoleda uzrokuje to da se ljudi utapaju. (str. 176.) Nedostatak dokaza, sam po sebi, ne dokazuje suprotno (str. 30.) Postoje i druge misaone zamke: fiktivni argument, lažne dihotomije, lažne analogije, itd. (str. 178.)

Posljednjih se godina puno govori o smrti stručnosti, o tome kako su ljudi umorni od slušanja stručnjaka i umjesto toga žele sami oblikovati svoje mišljenje…moguće je da je to rasprostranjeno nepovjerenje u stručnjake povezano s internetom koji nam daje iluziju da smo svi stručnjaci jer lako možemo pronaći informacije o bilo čemu. (str. 114.) Naš proizvod je sumnja, jer ona najbolje djeluje protiv činjenica koje cijela javnost zna. Sumnja je također jako dobar alat za stvaranje kontraverzi. (str. 124.)

Što je zajedničko kod onih koji šire teorije zavjere – protive se globalizaciji, ali i etabliranim medijima, imigraciji, znanosti, vladi i EU (str. 130.). To je model koji prevladava u (relativno) demokratskim društvima. No, funkcija laži u autoritativnim društvima, kaže H. Arendt, je potkopavanje vjere građana u istinu i racionalno razmišljanje. Učinak konstantnog laganja nije da se lažno prihvati kao istinito, a istina bude osuđena kao laž, nego da izgubimo sposobnost orijentacije u svijetu. (str. 136.)

 

Napisao: Lordan Prelog, voditelj projekta “Tipkovnica je jača od mača”.